Osnovna škola ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA MOSTAR je prva sagrađena osnovna škola u gradu, pa je i sada popularno nazivamo «Prva osnovna« što je i bio njen prvi naziv. Inače, počeci organiziranog obrazovanja na ovim područjima počinju u drugoj polovici XIX. stoljeća, kada su otvorene dvije škole, i to škola za dječake i škola za djevojčice. Školu za dječake su osnovali franjevci 1853. godine a nalazila se prvo uz biskupsku rezidenciju u Vukodolu, a od 1870. kod nove crkve u Podhumu. Tada se u školi uz ostale predmete učio i strani jezik. Škola je 1882. godine spojena s Državnom osnovnom školom u Mostaru.

U Mostar su 1872. godine došle časne sestre svetog Vinka - milosrdnice i iste godine u Podhumu otvorile žensku školu, kojom su rukovodile sve do potkraj XIX. stoljeća. Obje su ove ustanove imale snažan utjecaj na kulturno – povijesnom polju jednoga dijela stanovništva i dale su vidne rezultate. Koncem Drugog svjetskog rata 1945./1946. godine Državna osnovna škola u Mostaru nastavlja svoj rad u Podhumu (u prostorijama sadašnje Srednje medicinske škole sestara milosrdnica). U tim prostorijama ostaje sve do konca 1951. godine kada prelazi u novosagrađenu zgradu pod nazivom Prva osnovna škola. Tada je škola imala 12 učionica. Međutim, naglim razvojem grada, urbanizacijom, te povećanjem broja stanovnika postala je premala, te se 1968. godine dograđuje novi dio zgrade s 9 učionica i dvoranom za tjelesnu kulturu. Oko škole je uređeno igralište, atletska staza i drugi tereni što je ukupno iznosilo 4730 m četvornih. U novim uvjetima sa suvremenom opremom, kao i novim kadrovima od ukupne populacije učenika osnovnog obrazovanja našu školu pohađa 2112 učenika, ili oko 15 % svih učenika. Odjela je od 52 do 58, a ukupno nastavnika 52 - 60, uposlenih oko 90. Radilo se u tri, a nekada i u četiri smjene.

Odlukom Ministarstva za obrazovanje i kulturu Općine Mostar škola se određuje za vježbaonicu. Ulogu mentora za obuku i stručno usavršavanje vršili smo sve do 1974. godine. Učenici su ove škole sudjelovali na svim natjecanjima od općinskih do saveznih. Tako školske 1974./75. na likovnom natjecanju UNICEF –a pod nazivom «Pomozimo gladnoj djeci« koje je održano u Indiji, predstavnici škole dobivaju 17. međunarodno priznanje. Također su naši učenici peterostruki pobjednici na Malim olimpijskim igrama. Zbog velike opterećenosti, istrošenosti, kao i propustima zastarjele tehnologije u izgradnji starog dijela 1974./75. školske godine izvršeni su veliki sanacijski radovi. Tom je prilikom izgrađena kuhinja za 360 učenika, knjižnica koja je brojala 11.730 naslova te zubna ambulanta.

Tako obnovljena i opremljena škola u kojoj se izvodila kabinetska nastava služila je svojoj namjeni sve do travnja 1992. godine, točnije do 16. travnja 1992. godine kada je pogođena s devet topničkih granata velikog kalibra. Tom se prilikom jedan dio zgrade i dvorana za tjelesnu kulturu zapalio i uništena je oprema. Tako je «Prva osnovna« među prvim objektima u gradu granatirana i uništena. Oštećen je krov na više mjesta, nijedno staklo nije ostalo, vrata i prozori uništeni, parket također. Knjižnica, kao i veći dio arhive su uništeni, te je cijela škola opustošena i bez ikakve opreme dočekala kraj rata. Najveća se tragedija dogodila 11. studenoga 1994. godine kad su poginule naše učenice, Antonija Sesar i Daniela Vidović, te šest učenika ranjeno. Nakon početka rata u travnju 1992. godine prekinuto je održavanje nastave, i škola je nakon završetka Domovinskog rata počela ponovno raditi 29. ožujka 1993. godine.Škola je kroz svoju povijest mijenjala nazive od «Prva osnovna« kada je osnovana, zatim škola «Braće Šimića« od 1979. do rata, u ratu opet «Prva«, da bi konačno od 1997. godine nosila ime pjesnika Antuna Branka Šimića.

Osnovnu školu Antuna Branka Šimića Mostar po brojnosti učenika čini jednom od najvećih škola u Gradu Mostaru, koji zauzimaju zapažene rezultate u svim nastavnim i izvannastavnim predmetima te izvanškolskim aktivnostima. Zahvaljujući neprestanom ulaganju škola dostiže postavljene ciljeve visokog pedagoškog standarda u odgojno-obrazovnom sustavu. Ova škola svake godine sve je popularnija, a niz projekata i novih obrazovnih programa čine je poželjnim mjestom za osnovnoškolsko obrazovanje. Škola je mjesto gdje su bitni ljudi, svi, od učitelja, učenika do roditelja, ali i mjesto gdje se svi osjećaju zadovoljno, gdje pripadaju, kao drugi dom. Želimo biti u srcu zajednice kao otvorena, moderna i uzorna ustanova koja afirmira odgojne i obrazovne vrijednosti primjenom suvremenih nastavnih sredstava, metoda i oblika rada. Prepoznatljiva po predanosti, ugodnom i poticajnom radnom ozračju i međusobnoj suradnji učenika, učitelja, roditelja i lokalne zajednice.