Kakav je to malen čovjek, a kakav velik? Što li znači ta Šimićeva rečenica?  Trebamo se zapitati je li čovjekova  veličina zapravo  u materijalnim stvarima ili ne.

Ljudi danas ocjenjuju jedni druge na osnovu njihovog  izgleda, gledaju koliko tko troši…ali gdje su one bitne stvari?  Osuđuju se ljudi koji čine dobra djela, osuđuju se oni koji pomažu. Čovjeka ne čine njegove materijalne stvari, njega čini njegova duša. On nije često onakav kako izgleda, uvijek može biti gori ili bolji i zato ga se po izgledu ne treba osuđivati. Izgled vara baš kao i kod zvijezda. Dok ljudi gledaju u noćno nebo ne vide pravu sliku, nego samo par malenih točkica koje su gotovo nevidljive. Gledamo ih male i mislimo o njima malo, a one su zapravo toliko velike i moćne baš kao čovjek čije je srce puno ljubavi  Što će čovjeku svo blago svijeta kada je njegova duša prazna kao napuštena kuća. 

Osobu ne obilježava njegov izgled, nego ono što je unutar nje. Nijedan čovjek nije malen kada ide pravim putem, putem dobrote. Nije malen ni onaj kojega zvijezde vode na pravi put te koji svojim trudom i radom postiže svoje ciljeve. Ne, takva osoba je velika, možda ne po vanjštini,ali je iznutra. Nije malen onaj koji voli svoju obitelj i koji se bori za nju. Tko voli svoju domovinu, svoje prijatelje isto nije malen jer je njegovo srce puno ljubavi. Nijedan čovjek koji voli prave i dobre stvari i koji ne zanemaruje bitno nije malen.  On je velik te se njegova veličina ne može usporediti ni s čim na svijetu. To je čovjek kojemu ljubav grije srce, koji ima svoju životnu zvijezdu vodilju. Velika je tu razlika između malenog i velikog čovjeka. Dok velik čovjek ima srce poput kakvog nebodera, ljubi svoju obitelj, voli ono što ima, malen čovjek bezuspješno luta ovim svijetom. Njegove oči zasljepljuju loše stvari koje ovaj svijet nudi te time zalazi na besciljan put.

Nitko ne može biti istinski sretan ne imajući ono bitno, a ako tragamo samo za materijalnim stvarima to bitno nam ishlapljuje. Sve ove stvari oko nas, materijalne stvari, su prolazne, nemaju svoj doživotni vijek. Ono što se nalazi u čovjekovoj duši i što je dobro je vječno te se ne smije gubiti. To je ono što čini osobu te se i ona pamti samo po svojim djelima. Nitko neće upamtiti kakvu je tko odjeću nosio, neće pamtiti je li netko nosio skupe tenisice ili ne, zato jer to nije bitno. Pamtit će kako je se tko odnosio prema njemu, kakva je osoba bio.  Čovjekove osobine su njegov ukras i njegov najveći dar. Osobine nekog čine ljepšim i boljim, dok opet loše osobine čine drugog gorim. Sve ostalo se lako da izgubiti svakog trenutka, ali ono u nama je trajno. Gledajući u zvijezde trebamo ih uzeti za životni primjer jer one pokazuju koliko izgled vara. U životu uvijek treba pomoći nekome kome je potrebno, trebamo biti njegova zvijezda vodilja kroz tamnu noć jer to je ono što nas čini većima.                       

Trebamo paziti o tome kakvi smo te otvoriti oči. Pustiti da nas sjaj zvijezda vodi prema pravom putu, prema putu da postanemo pravi čovjek odnosno osoba kakva želimo i trebamo biti.

Ivana Ćorić 9.3